Page 166 - NASA_KNJIGA_2024
P. 166

NAŠA  KNJIGA

                   poletanje. Noge su mi počele drhtati zbog pritiskanja na papučice kočnica i obuzdavanja aviona
                   da jurne pistom pod punim gasom. Ali... i dalje nikakvog odgovora od kontrole letenja! Već
                   počinjem bit nestrpljiv i onako malo na glas kažem:

                   - Hajde više u PM, daj tu dozvolu!

                   Al i dalje ništaaaaaaa..... Krajičkom oka primjetim neke pokrete sa strane aviona!!!! Kad ono

                   Startna  kontrola  (  Kapetan)  krenuo  prema  meni  i  mojem  avionu.  Maše  on  rukama  i  nešto
                   pokušava da mi objasni, a meni nije jasno šta hoće !!! Na kraju mi gestovima pokazuje da obje
                   ruke  dignem  uvis.  Iako  mi  nije  jasno  zašto  to  traži  ja  dignem  ruke!  Tek  tada  čujem  glas  sa
                   kontrole leta:

                   -  VRABAC  64-  napokon  si  pustio  dugme  predaje.  Mogu  ti  reći  da  užasno  pjevaš  ali,  ali....
                   Dozvoljeno polijetanje i sretno momče! -kaže kontrolor.

                   Tada sam shvatio zašto sam morao toliko čekati!

                   Kada sam tražio dozvolu za polijetanje, pritisnuo sam dugme predaje radio stanice i umesto da
                   ga posle izgovorenog pustim ja to nisam učinio i DRŽAO SAM GA UKLJUČENIM tako da je svaki
                   šum koji je dolazio do mog mikrofona odlazio u u eter pa i moje zviždanje, pjevanje, nerviranje
                   pretočeno u urlanje pa i ona psovka: - U P.M. daj više tu dozvolu!!!! Tako sam blokirao svu vezu,
                   predaju i prijem kontroli letenja i svim posadama u vazduhu, a sebi samo prijem jer sam bio na
                   sve vreme na predaji i jedini govornik u aerodromskoj zoni aerodroma Zemunik.

                   I konačno... prestanem da maltretiram papučice kočnica, odahnem i dozvolim motoru da svom
                   svojom silinom pogura avion do brzine potrebne za poletanje.

                   Poletim ja tako. Formiram fin školski krug. Poprilično grubo sam slijetio, ali uspio se "živ" vratiti
                   na stajanku!

                   E sad čeka ono najgore nakon laširanja -ČESTITKE- !

                   Tradicija je da prvi nastavnik čestita rukovanjem pa ŠUTIRANJEM U GUZU, a nakon toga po
                   rangu, ili ti svi nastavnici letenja i svi klasići koju su prije tebe laširali! Po tradiciji je: što jače
                   šutne to srdačnije čestita! Većina su "fino" čestitali, al pojedini nastavnici su se tako "iživljavali"

                   i na taj način kažnjavali pojedine pitomce! Šutiranje SPICOM I TO IZ ZALETA i još ti kaže: - E, to
                   ti je iz SVEG SRCA!!! (nema ljutnje)... hehehe 2-3 dana nisam mogao fino sjediti od bolova, al sta
                   ćeš-to je cijena laširanja . To se nikad ne zaboravlja! I dan danas se sjećam toga ko da je to
                   upravo sad bilo!

                   Kasnije su me i kontrolor letenja i startna ekipa i ostali koji su bili u zraku zezali zbog držanja
                   dugmeta jer sam kasnije saznao da su 3-4 aviona morali prekinuti manevar prilaženja za sletanje
                   i produžiti na drugi školski krug jer nisu mogli zbog mene slijeteti!

                   Šta ti je trema i uzbudjenje, ali srećaaaaaaaa.....

















                                                                       166
   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171