Page 163 - NASA_KNJIGA_2024
P. 163

NAŠA  KNJIGA



                   Pitam ga ja kako će on to srediti da letimo ???


                   -Ma bez brige, imam klasića u komandi RV i PVO (Ratno vazduhoplovstvo i protiv vazdušna
                   odbrana) i sve se da srediti, odgovori mi on.



                   Nakon 2-3 dana dobijem ja zadatak da sa njim letim za Tivat i da prevezemo neke oficire iz Tivta
                   za Bijelo Polje !

                   Poletimo mi i po planu leta pravac Tivat. Super je vrijeme iako je bila kasna jesen i početak zime.
                   Ali... to ali koje uvek nešto pokvari ...... kad smo došli do Tivta kaže on:
                   - Mi nećemo u Tivat nego u jedno selo blizu Tivta.



                   Sletimo mi na jedno poljanče. Dodje TAM (kamiončić) po njega. Sede on u kamiončić i ode bez
                   riječi. Ostavi nas tu gde smo sleteli da ga čekamo ne znajući ni koliko ni do kad. Mi smo čekali
                   bar jedno 2-3 sata i još uvek pojma nemamo ni šta da radimo ni kolko ćemo još čekati ! Da je
                   tada bilo mobilnih telefona ne bi imali nikakvu dilemu, ali...opet to ali ! Nakon tih 2-3 sata našeg
                   čekanja dolazi major sa istim TAM-ićem i kaže:



                   - Pretovarujte sve ovo iz kamiona u helikopter !


                   A joj šta sve tu nije bilo, od kiselog kupusa, krompira, raznog voća i povrća -nema toga čega tu
                   nije bilo! Puna dva sata smo mehaničar i ja pretovarali, a major sjeo u hlad kamiona sa šoferom
                   i loču rakiju. Kad smo bili gotovi, major reče:

                   - E sad vas dvojica-zaključajte helikopter jer će ona dva vojnika paziti na helikopter preko noći!


                   Pogledamo mi, kad stvarno dva vojnika sjede sve vrijeme u hladu jedno 50 m od nas. Raspojasali
                   se i piju pivo !!!

                   Major sve to organizovao unaprijed. Smjesti mene i mehaničara pozadi u prikolicu kamiona, a
                   on i šofer posedaše u kabinu i odosmo kod nekog njegovog rodjaka na konak (noćenje).



                   Njegov rodjak nas stvarno domaćinski primi i super smo jeli i pili to veče al’ majora nigdje nema!
                   Negde se izgubio. Sutradan dolazi major poprilično mamuran. Probudio nas je i mi odemo do
                   helikoptera!


                   Zadatak: letimo za Bijelo Polje. Ali, nema nikakvih putnika ?!



                   U jednom selu blizu Bijelog Polja sletimo na fudbalsko igralište. Tamo nas čeka vozilo ,,Zastava
                   101“ koja odveze mene i mehaničara u seosku kafanu, a par mještana ostadoše čuvati helikopter
                   (opet je sve to major organizovao).




                                                                       163
   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168