Page 14 - Monografija VVA
P. 14
VAZDUHOPLOVNA VOJNA AKADEMIJA
VAZDUHOPLOVNA VOJNA AKADEMIJA
barake, koja je uspešno radila. Ona je počela pilotsku obuku sa 25 kandidata i svih 25 je
uspešno završilo obuku, bez ijednog težeg udesa. Ovakav uspeh u školovanju i ovakvi
rezultati nisu zabeleženi ni u daleko povoljnijim uslovima školovanja pilota. Sve teškoće i svi
problemi su savladani velikim moralom, upornošću i entuzijazmom, kako učenika-pilota, tako
i celokupnog osoblja aerodroma, a koje su ratni uslovi učinili da nema problema koji se ne
mogu rešiti. Za uspešno školovanje pilota nisu neophodne lepe uniforme, bele rukavice,
komforni smeštaj, kabineti i sl., ali je sve to poželjno imati. Moral i volja može sve ovo
zameniti, samo ako se želi i dobro se organizuje. Vazduhoplovna vojna akademija je živi
primer uspešnog školovanja u svim uslovima, počevši od gole poljane, pa brojne faze razvoja
iste, da bi na kraju izrasla u pilotsku školu kojoj nisam našao sličnu u svetu. Svo ovo
bogatstvo događaja i iskustava treba da ostane zapisano i da se stavi na raspolaganje budućim
generacijama, koje se bave školovanjem pilota .
Tokom svog službovanja u jedinicama RV i PVO, polovinu svoga radnog veka proveo sam na
različitim dužnostima u VVA. Kao pitomac 8. klase bio sam u istoj u periodu od 1951 – 1954 .
godine. To je period unapređenja obuke i standarda pitomaca, kada su kreveti sa slamaricom
zamenjeni sa dušecima. Tada se iz vojničkih uniformi prelazilo u pitomačke, iz cokula u
plitke cipele i sl . U periodu 1954 – 1955. godine je period školovanja u 185.lbap(š) na
borbenim avionima . Period od 1959 . godine je period kada sam bio nastavnik letenja na
avionima F-86 E. Uvođenjem ovog tipa aviona u 185. lbap(š) u Puli i neki nastavnici iz
Batajnice (gde se do tada vršilo školovanje na F-86E) prekomandovani su u Pulu. Među njima
sam bio i ja . Ovaj period do 1968 . godine, u kojem je 185.lbap(š) i zvanično ušao u sastav
VVA, u kojem sam bio nastavnik letenja na avionima TV-2 i F-86E, bio je najsretniji i
najstabilniji deo mog života. Sklapanje braka, dva sina i prvi stan su deo te sreće. U službi
skladna letačka obuka, odličan nastavnički kadar, unapređen sistem obuke, opšti standard i
odlično drugarstvo. Život gotovo bez problema. Period od 1969 – 1977. godine službovanje u
172.lbap(š) u Titogradu, na dužnostima komandira eskadrile, načelnika štaba i komandanta
puka . Ovo je period službovanja u VVA u kojem sam postigao napredovanje, afirmaciju i
priznanja . Period od 1977 – 1979.godine sam komandant 185.lbap(š) u Puli. Ovo je moje
treće službovanje u ovoj jedinici i ovome gradu. Period karakteriše učvršćivanje i unapređenje
sistema komandovanja i rukovođenja. To su uspesi u službi i nova saznanja u sistemu
školovanja u VVA. Period od 1983 – 1986. godine sam načelnik VVA u Zadru. Ove dužnosti
u VVA, od pitomca do načelnika iste, omogućili su mi da sagledam problematiku školovanja
pilota u celini, nalazeći se na svim dužnostima ovog sistema školovanja. Sticanjem iskustava
nekih drugih zemalja, to bogato nasleđe, omogućili su mi da pri analizi rada VVA u proteklih
40 godina, te predloga daljneg razvoja VVA, prezentiram daljni plan razvoja iste uz uvođenje
novih savremenih letilica u istu. Ovaj novi program školovanja pitomaca je prihvaćen na svim
nivoima, a njegova primena je ostvarena delimično, jer je potpuno zadejstvovanje istoga
sprečeno raspadom SFRJ, uključujući i rasformiranje VVA 1992. godine u do tada postojećoj
formacijskoj strukturi .
Zvonko Jurjević
13
– 13 –